Ekskluzivno

Ferid Avdić o borbi s teškom bolešću: Nikad više neće biti kao što je bilo

Pjevaču narodne muzike Feridu Avdiću doktori su dijagnosticirali rak debelog crijeva, nakon čega je u oktobru prošle godine i operiran.

Prije operacije pjevač je bio podvrgnut hemoterapijama i zračenju, ali to mu nije pomoglo pa su se ljekari odlučili napraviti korak dalje.

Kako je Avdić u ispovijesti za „Dnevni avaz“ kazao, danas se dobro osjeća, nalazi su OK, a vratio se i nastupima.

Dodatna snaga

– Sve je prošlo u najboljem redu, nakon operacije se, hvala Bogu, osjećam dobro. Na kontrolu idem svakih šest mjeseci, a naredna je zakazana za april – govori nam Avdić.

Dodaje da je najvažnije to da su doktori na vrijeme otkrili bolest i da nije izgubio snagu za borbu.

– Nisam se uplašio, bez straha sam prihvatio i ovo iskušenje. S obzirom na to da sam svašta u životu prošao, dobio sam neku dodatnu snagu da se i s ovim izborim. Sreća, pored mene je bila porodica, djeca i unuci. Osim članova porodice, tu su bili i prijatelji koji su se javljali i zvali da pitaju kako sam – kaže Avdić.

Volja za životom i vjera u bolje sutra, ističe, bile su jedan od ključnih faktora da na kraju izađe kao pobjednik.

– Bio sam uvijek pozitivan, a taj me duh održao i u teškom periodu kada sam se borio s bolešću. Dok sam ležao u bolnici, davao sam nadu i drugim bolesnicima, širio pozitivnu energiju. Vjerujte da je pozitivan duh 50 posto napretka u vremenu borbe s bolešću – navodi pjevač.

Bolje sutra

Iako je samo mjesec nakon operacije zapjevao, Avdić je, kako kaže, svjestan da više nije u snazi kao što je bio nekada i da se mora čuvati.

– Uvijek sam cijenio život, ali nakon operacije pazim se duplo više. Život kao život ide dalje, ali kada se suočite s teškom bolešću, postanete svjesni da nikada više neće biti kako je bilo. Ali, hvala Bogu da postoje doktori i nada u bolje sutra. Ljudi moraju da ispituju sebe, slušaju organizam, da ne pretjeruju ni u čemu. Onda, jednostavno, shvatite da ste najpreči sebi – ističe Avdić.

   Genetika, stres, sekiracija…

– Iako sam vrijeme provodio u prirodi, na svježem zraku, planinario, ipak se desilo. Kada sam se raspitivao kod doktora, kazali su mi da dosta ima i do genetskih predispozicija. Onda ima tu stresa, sekiracije, osjetljivosti… Čovjek misli meni se to ne može desiti, ali nikad se ne zna šta nas sutra čeka. Svako od nas ima slabost za koju ne znamo kad nas može sustići – pojašnjava Avdić.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *